Protest obespravljenih radnika u Tuzli: Ni sami ne znamo kako preživljavamo

540

Grupe obespravljenih radnika propalih preduzeća iz Tuzlanskog kantona svoja prava ponovo traže u neposrednoj blizini zgrade pravosudnih institucija u Tuzli. Bez uvezanog radnog staža, neisplaćenih plaća i radnog angažmana kažu da jedva sastavljaju kraj s krajem, a svjetlost na kraju tunela još uvijek ne vide.Prije dvije i po godine stečaj je proglašen u gračaničkoj Fabrici obuće Fortuna, direktor je zbog kriminalnih radnji osuđen, a grupa radnika je završila na ulici. Svoja zakonom zagarantovana prava još uvijek ne mogu ostvariti, a za to uz pravosudne institucije u Tuzli krive i stečajnog upravnika Mehmeda Krajinovića.

“U Fortuni trenutno djeluje odbor povjerilaca, a u kojem nadležni sud ne prihvata potraživanja radnika. U ovom odboru sud i dalje omogućava predsjedavanje stečajnom upravniku Mehmedu Krajinoviću koji vodi sjednice, kreira dnevni red i tako krši zakon”, tvrdi predstavnica radnika Fortune Rabija Hodžić.

Prema njenim riječima, 19 godina radnog staža nije uvezano kod skoro 1.200 radnika. 

“Naši radnici danas ni sami ne znaju kako preživljavaju. Mi imamo određenu grupu njih kojima je egzistencija do kraja ugrožena. Nemaju novca ni da plate račun za električnu energiju. Svakim danom me po tri radnika zovu i govore da su u ovakvoj situaciji. Više ni sami ne znamo šta da radimo. Duša me moja boli, a nadležni već dvije i po godine razvlače naš postupak”, dodaje Hodžić.

Traže smjenu stečajnog upravnika

Bivše radnice Fortune podršku trenutno imaju u Sindikatu solidarnosti Tuzlanskog kantona, iz kojeg tvrde da su dosad upućivali zahtjeve za smjenu Krajinovića.

“Isti stečajni upravnik, odnosno Mehmemed Krajinović, je i u Fortuni, ali i u Aidi i ništa nije uradio kako bi radnici bili zaštićeni na pravi način. Kada je riječ o Fortuni, on uopće nije uradio plan reorganizacije firme, a radnici su oštećeni na način da je dva i po miliona KM duga Zavodu zdravstvenog osiguranja za bolovanja po svom nahođenju preusmjerio na druge strane. Radnici traže njegovu smjenu, ali stečajna sutkinja traži dodatne argumente kako bi se ovo sprovelo. Pa da li je potreban veći argument od toga da u Fortuni ništa dosad nije urađeno”, tvrdi predsjednik Sindikata solidarnosti TK Sakib Kopić.

Stečajni postupak u tuzlanskoj Fabrici obuće Aida davno je trebao biti zaključen, ali do toga nije došlo. Prodaja imovine je okončana, radnici se uglavnom nalaze na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje TK, a svojih osam plaća nikada nisu dobili. U Općinskom sudu u Tuzli sutra bi se trebali sastati s predsjednikom Muhamedom Tulumovićem od kojeg očekuju pomoć u rješavanju ove situacije. 

“Od 2015. kada je pokrenut stečajni postupak mi tražimo isplatu osam plaća, što nam pripada po Zakonu o stečaju. Svi pogoni su prodati, a zbog naših potraživanja stečaj još nije završen. Svaki put kada odemo kod stečajnog upravnika ili sudije imamo obećanje da će se to desiti za tri mjeseca. Mi više izlaza nemamo, ranije smo blokirali put koji vodi prema sudu. Više ih nećemo trpjeti, sutra imamo sastanak s predsjednikom suda i mi ćemo dati rok do 10. maja za rješavanje situacije. Ako se ništa ne promijeni, idemo na radikalne poteze. Sud ćemo blokirati, jer druge solucije nema”, kaže nam predstavnik obespravljenih radnika Aide Hasan Užičanin. 

Od radnika do socijalnih slučajeva

On ističe da su nekadašnji radnici Aide danas uglavnom socijalni slučajevi koji jedva sastavljaju kraj s krajem. 

“Sud mi želi plijeniti stvari za 117 KM duga, a to je ista pravosudna institucija koja ne želi realizirati moja potraživanja. Svima im poručujem da će moje stvari popisati i plijeniti samo preko mene mrtvog”, ističe Užičanin, prisjetivši se vremena kada su radnici ove fabrike po pet dana spavali ispred sjedišta Vlade TK kako bi nadležne “natjerali” da im se konačno uvežu godine radnog staža.

Nagomilani su problemi i u Hotelu Tuzla za koji se vezuje sumnjiva privatizacija, a grupa otpuštenih radnika godinama se bori za ostvarivanje svojih zakonom zagarantovanih prava. Među njima je i Nermin Jahić koji nam priča da su radnici dobili izvršne presude u iznosu većem od četiri miliona konvertibilnih maraka, međutim one nikada nisu realizirane.

Dok se čeka njihova realizacija, sudski izvršitelji redovno dolaze na vrata radnika kako bi im plijenili imovinu, zbog dugovanja koja su im se nagomilala po osnovu kredita koji su podigli kako bi spasili svoje preduzeće.

“Godinu i po čekamo da se naše presude izvrše, ali od toga nema ništa. Više ne znamo kome da se obratimo. Već tri mjeseca tražimo da nas primi predsjednik Općinskog suda u Tuzli, ali on se oglušuje na to. Na sve ovo nama nije uvezan ni radni staž, a većina radnika više nije ni radno sposobna. Danas smo na ulici kao socijalni slučajevi”, ističe Jahić koji je u Hotelu Tuzla u radnom angažmanu bio 28 godina.

B1TV/Izvor:klix.ba, Foto:Arhiva:tip.ba