Da li su i ove godine domaće bostandžije ‘obrale bostan’? Narodna izreka koja ukazuje na neki posao bez računice, ove sezone se odnosi i na proizvođače slatkog povrća. Domaći poljoprivrednici izloženi su jakoj konkurenciji uzgajivača iz Grčke i Albanije, gdje ovo povrće ranije sazrijeva i u velikim količinama se uvozi i u našu zemlju. Zbog povoljne klime i većih državnih subvencija, strani proizvođači su cjenovno konkurentniji od domaćih.

Kalemljenje na tikvu i navodnjavanje

Da bi koliko toliko uticali na smanjenje uvoza, poljoprivredni proizvođači su posljednjih godina promijenili tehnologiju gajenja bostana. Biraju sorte i hibride koje imaju kraću vegetaciju i ranije sazrijevanje, proizvode rasad i kaleme ga na tikvu (vrg) koja ima robustan korijenov sistem pa kalemljena lubenica lakše prebrodi stresove zbog nepovoljnih vremenskih uslova. Na zemlju prije sadnje postavlja se i crna folija koja privlači sunčeve zrake i ujedno sprječava nicanje korovskih biljaka.

“Osim kalemljenog rasada i sadnje na foliji i pokrivanja parcela folijom (agrotekstilom), biljke zalijevamo sistemom kap po kap. Da bismo osigurali sukcesivno branje plodova na trećini proizvodnih površina lubenice gajimo direktno iz sjemena i tako produžavamo berbu koja obično traje od juna do oktobra”, kaže poljoprivrednik, Dejan Simić, koji je ove godine sadio bostan na osam hektara.

Iako lubenice ranije sazrijevaju – uvoz sve veći!

Izmjena proizvodne tehnologije je sada omogućila da ovo povrće kod nas sazrijeva krajem juna, ali ni taj rok nije uticao na smanjenje uvoza.

“Već krajem maja na našem tržištu stižu strane lubenice. Ove godine cijena im nije bila visoka pa su ih potrošači češće kupovali, a kad je mjesec dana kasnije sazrio i naš bostan, prodaja je znatno smanjena jer su se potrošači već zasitili.”

Umjesto udruženja bolja zadruga

Zbog niskih cijena i usporene prodaje na tržištu, obrani plodovi domaćeg povrća propadaju dugo čekajući na kupce. Zbog toga su bostandžije iz susjedne Srbije pokrenule inicijativu za osnivanje specijalizovane zadruge proizvođača lubenica.

“Dosadašnje udruženje proizvođača nije mnogo uticalo na stabilizaciju proizvodnje i pronalaženju novih tržišta. Organizovali smo kvantašku pijacu, na veliko nabavljali sjeme i foliju, organizovali turističko – privrednu manifestaciju Bostanijada. Udruženju su privrednim propisima bile vezane ruke kad je zvanična prodaja i izvoz u pitanju. U Privrednoj komori nam je rečeno da se tim poslovima može baviti zadruga a ne udruženje”, navode iz tamošnjeg udruženja i poručuju malim, lokalnim proizvođačima lubenica da se jave i da udruženim zadružnim snagama nađu potencijalne kupce kako u zemlji tako i u inostranstvu. (agroklub.ba)