Farmerke, kako su popularno nazvane, kod nas su se pojavile šezdesetih godina dvadesetog vijeka.
Nosili su ih samo oni koji su imali rođake u inostranstvu. Farmerke su mogle još jedino da se kupe u “Komisionima” po značajno većoj cijeni. Najpoznatije marke pored Levisa su bile “Li” i “Super Rifle”. Generacije mladih su bile zaluđene Levis odijevnim predmetima, a ta manija nije zaobišla ni naše prostore.
A onda, počinje histerija zvana Trst.
Na tamošnjem Trgu Ponte Roso svakog vikenda bi nikla pijaca gdje su dolazili Jugosloveni i kupovali farmerke. U Jugoslaviju je bilo dozvoljeno da se unesu samo dva para. Po nekim procjenama u Trstu se godišnje prodavalo više od 3 miliona farmerki. Najveći dio je bio namjenjen Jugoslaviji. Blue džins je tako obilježio čitavu jednu jugoslovensku generaciju. Čak su i neke pjesme tih godina spominjale taj najdraži odijevni predmet. Sjećamo se grupe “Neki to vole vruće” i njihovog hita iz 1986. “Džins generacija” ili Danijela Popovića i pesme “Daj obuci levisice” sa kojom je nastupao na Jugoviziji 1991. godine.
A onda, 1983. Varteks iz Varaždina je počeo da pravi Levis po licenci Levi Strauss & co. Proizvodnja je počela 1984. godine i mnogi se sjećaju tih farmerki kao najboljih koje su imali. Više se nije po “originalne” američke farmerke moralo ići po gradskim komisionima ili u Trst, već su dobili prave leviske s markicom “Made in Yugosavia”.
Leviske s tom markicom prodavane su po celoj Europi, a u fabrici u San Francisku proglašene su “najboljim i najkvalitetnijim Levisovim proizvodom”
Zanimljivo je da su farmerke u Jugoslaviji dugo viđene kao subverzivni dekadentni element sa zapada, pa su bile zabranjene u školama. Nosile su se Leviske po sistemu peri – deri. Ne znamo kad su nam bile draže – kada ih tek kupimo ili onda kada od nošenja i pranja postanu “izlizane” i poderane do te mjere da je pitanje ukusa treba li ih uopšte dalje nositi i mogu li se nekako zakrpiti. Ali, nisu samo levis farmerke obilježile te 80-te u Jugoslaviji, tu su takođe bile i jednako popularne džins jakne koje su neki zvali i džokerice. To je već bilo oblačnje sa stavom – džins od glave do pete kojeg su kao obuća najčešće dopunjavale patike starke. U najboljim godinama u Varteksu šilo se više od milion pari farmerica i gotovo 800 hiljada jakni godišnje. Za proizvodnju jednih farmerki trebalo je manje od 12 minuta! Prosječno se proizvodilo oko 5 hiljada pari dnevno u dvije smjene, od 6 do 22 sata.