Jedan od ključnih izazova u poljoprivredi je potreba za rješavanjem problema povezanih s upotrebom pesticida. Glavni od njih su onečišćenje okoliša, bioakumulacija i povećanje rezistentnosti, što zahtijeva smanjenje njihove količine koja se primjenjuje za zaštitu usjeva i uskladištenih proizvoda.

Inovativan alat o kojem se sve češće priča je nanotehnologija. Ona nudi nove metode za formulisanje i isporuku aktivnih sastojaka pesticida koji su veličine do 1.000 nanometara.

Ipak, definicija na osnovu veličine čestica nije dovoljna, za razliku od ostalih nanomaterijala. Generalno, ove hemijske supstance sastoje se od nekoliko jedinjenja. Kako piše nanopartikel, slično lijeku, stvarni aktivni sastojak miješa se s ostalim pratećim jedinjenjima koji omogućuju da se aktivna materija lako nanese na biljku i ravnomjerno rasporedi te ostane stabilna nakon upotrebe.

Stoga u većini predloženih primjena za nanopesticide, sam materijal nije aktivno sredstvo već pomoćni element za stabilizaciju aktivnog sredstva ili pojačano kontrolisano otpuštanje.

Prednosti nanopesticida

Aktivne materije pesticida često su slabo rastvorljive u vodi, što otežava njihovu primjenu. Nanomaterijali mogu povećati topljivost i na taj se način oslobađanje i distribucija mogu bolje kontrolisati, a aktivna materija može biti zaštićena od prerane razgradnje.

To ne samo da poboljšava unos i učinkovitost sredstva za suzbijanje štetočina, već značajno smanjuje količinu upotrijebljene hemijske supstance.

Zatim, namjerava se da alternativni aktivni sastojci i proizvodi budu manje štetni za okoliš i da mogu smanjiti razvoj otpornosti štetočina na njih. Trenutno je, međutim, malo znanja o učinkovitosti nanopesticida u poređenju sa konvencionalnim.

Treba istražiti rizike za zdravlje ljudi i okoliš

Još uvijek se posmatraju dobrobiti i rizici za ljude i okoliš od korištenja ovih sredstava.

Uprkos mnogim idejama o tome kako se takvi materijali mogu koristiti za poboljšanje konvencionalnih pesticida, trenutno na tržištu nisu poznati proizvodi, ali se radi na njihovom razvitku.

S jedne strane, razvoj i odobravanje ovakvih supstanci vrlo je skupo, a sa druge još uvijek je nejasno kolika je zaista ušteda u poređenju sa konvencionalnim pristupom zaštite bilja.

Stoga su potrebne dalje studije, a istraživanja u ovom području vrlo su aktivna i u budućnosti će pružiti odgovore o njihovoj primjenjivosti, rizicima i ekonomskim učincima. (agroklub.ba)