Otvoreno pismo dr. Zlatka Ercegovića: “Danas želim uputiti apel građanima da se naoružamo strpljenjem i poštujemo mjere izolacije jer su nam one jedina šansa. Nismo još pobijedili. Nismo ni blizu pobjede. Borba još traje. Teško je, ali smo pokazali da možemo. Mi, makar, znamo živjeti s krizom. Dragi građani, ova se bolest ne pobjeđuje u bolnicama. Medicina nema ni lijek ni cjepivo. Bolnice su tu da liječe one koji su bolesni zbog Corone i one koji su bolesni pored Corone od drugih bolesti. Da bi bolnice mogle liječiti one kojima su potrebne poštujmo mjere samozaštite, čuvajmo druge čuvajući sebe.
Želim uputiti apel političarima da svoje razmirice ostave po strani, da puste stručne ljude da rade ovaj posao. Sada nam više nego ikad mogu pomoći ne radeći ništa. Danas, više nego ikad se vidi da nam ne trebaju podjele ni destrukcija. Ne treba nam populizam ni velike riječi u cilju skupljanja poena. Apelujem na političare da ne osudjuju jedni druge, ali niti bilo koga ko se pošteno bori protiv ove pišasti, stavljajući metu na čelo tobožnjim “dezerterima”. Danas je to jako opasno. Svi mi znamo da će političari na kraju opet doći i “pokupiti kajmak”. Do tada pustite struku i gradjane da se bore.
Apelujem na krizne štabove da iznose realne podatke. Govoriti danas da “je BiH bolje reagovala od Hrvatske i Slovenije” ili bilo koga drugoga je nepotrebno. Nepotrebno jer je neutemeljeno i nije potkrijepljeno znanstvenim pokazateljima. Sve što je bilo ko uradio se temelji na svijesti građana i na poštivanju mjera koje propisuje struka. Sve što smo dosad postigli (to nije malo) može pasti za jedan dan ili jednu sedmicu. Uključite struku više u rad štabova. Nije vrijeme za hvale niti za opuštanje. Još nismo blizu kraja našoj borbi.
Apelujem na direktore zdravstvenih ustanova da u javnosti iznose realne podatke i da stave struku ispred politike. Sada nije vrijeme (nije nikad ni trebalo) za friziranje i hvalospjeve na kakve smo navikli. Svi znamo u kakvom stanju je naše zdravstvo, najmanje zaslugom gradjana i zdravstvenih radnika. Apelujem da “lideri” ustanova ne upiru prstom jedni u druge proglašavajući svoje mjere više, a nečije druge manje efikasnim. Sve karike zdravstvenog sistema, kakav god je, su podjednako bitne.
Apelujem na zdravstvene radnike da se posvetimo struci kao i uvijek, možda i više. Naši rezultati su uvijek bili proizvod našeg entuzijazma, a manje sistemskog rada ili ulaganja od strane države i institucija. Naučili smo improvizirati i to je ono na što nas nužda tjera i sada. Jedino zajedno sa našim pacijentima gradeći uzajamno povjerenje možemo savladati ovu pošast. Ne smijemo zaboraviti nijednog pacijenta. Našu će pomoć trebati i oni koji su bolesni od Corone, ali i svi drugi bolesnici. Zajednička borba nije ni blizu kraja, ali šansa je na našoj strani samo ako očuvamo povjerenje jednih u druge i posebno ako sačuvamo povjerenje gradjana.
RTVSlon
A.Osmičić