[adrotate group="1"]

Krenimo sa starim aščijom Sadiković Ahmedom, koji je imao aščinicu na lokaciji bivše Robne kuće. Sa njim je radila njegova kćerka Hiba, koja je rođena 1917.godine. Hiba je sa svojim mužem Bahić Omerom izrodila četvero djece i to: Zurijetu 1947. godine, Seniju 1949., Zahida 1952. i Muhidu 1954. godine.

Troje Hibine djece su naslijedili zanat od svoje matere i radili su u ugostiteljskom preduzeću Jedinstvo, a 1982. godine otvaraju svoju privatnu aščinicu na lokaciji preko puta Dječijeg obdaništa. Bili su to Zurijeta, Zahid i Senija. Kako je Senija bila supruga našeg poznatog sugrađanina Šefke Mešanovića, mnogi su tu aščinicu zvali “Šefkinom aščinicom”. Poslije rata, aščinicu nastavlja da vodi Senijin brat Zahid sa svojim ćerkama Almom i Selmom, a Senijin sin Nermin, 2001. godine otvara aščinicu preko puta H. efendine vode, pod nazivom “Kapija Bosne”. Zajedno sa njim radi i njegova mati Senija kao i sin od njegove tetke Zurijete, supruge poznatog gradačačkog konobara Fahre, zvanog Fijuk.

Među prvim aščijama u Gradačcu bio je i Osman Šibonjić za kojeg, nažalost, nisam uspio prikupiti puno podataka. Radi pojašnjenja o kome se radi, recimo da je to bio otac od naših sugrađana Mehmeda i Šefika (Šefke) Šibonjića. Aščinicu je imao u neposrednoj blizini sadašnjeg “Ibrinog Hana”, malo uvučenu, tamo gdje je sadasnji dom penzionera. Na toj lokaciji bila je i jedna pekara. Kod njega je kuharski zanat izučio i Alija Beširović, ali i Mersed H. Muhamedović, za kojeg mi nije poznato da se kasnije bavio ovim poslom. Kod Osmana, zajedno sa Alijom su radili još Ahmet Mehinović i Asif Sendić. Kasnije će Osman imati aščinicu u prizemlju kuće Mehmed – bega Gradaščevića. To je kuća koja se nalazila u istom redu sa kućom u kojoj je bila “Rahmanova radnja”.

Između njih je bio mali objekat u kojem je čevabdžinicu držao Husein Kevrić (otac od učitelja Agana i poznatog fudbalera po nadimku Pidak).

Izvor: Mirza Avdičević