Iako ona vrtlarima predstavljaju pravu noćnu moru, popis kultura pogodnih za kisela tla i nije toliko dosadan koliko mislite. Svatko si može naći barem jednu ili čak više njih za uzgoj.

Rhododendrons and a white Picket Fence

Mnogi proizvođači suočavaju se s problemom niskog pH tla, odnosno kiselog tla. I dok su neka po prirodi takva (pseudoglej, lesivirana tla) kod većine kiselost dolazi uslijed dugotrajne intenzivne gnojidbe.

Iako ona vrtlarima predstavljaju pravu noćnu moru, popis kultura pogodnih za ovakvu zemlju i nije toliko dosadan koliko mislite i svatko si može naći barem jednu ili čak više njih za uzgoj.

Gnojiva koja treba izbjegavati

Ova vrsta tla izravno je povezana sa sadržajem dušika i kalcija. Uslijed iznošenja poljoprivrednih proizvoda te erozije i ispiranja u dubljim slojevima smanjuje se količina kalcija. Koliko će se on ispirati, ovisi o tipu tla te kulturi koja se uzgaja, a njegov nedostatak osim u kiselosti očituje se i na nestabilnoj strukturi kao i na lošem vodozračnom režimu. 

Unošenjem uree, amonij sulfata, amonij klorida, amonij nitrata, kalijevog sulfata i kalijevog klorida povećavate kiselost. Naime, dušična mineralna gnojiva u tlu prelaze u nitratni oblik, a nitratni ioni ga zakiseljavaju.

U odnosu na dušična gnojiva, fosforna i kalijeva imaju mali ili čak nikakav utjecaj na pH tla, a najbolje gnojivo je ono fiziološki neutralno, KAN jer se njime ne mijena pH. 

Grmlje koje voli kiselo tlo

Grmlje koje voli kiselo tlo, a popularno je na našim područjima su japanska dunja (Chaenomeles japonica), hortenzija (Hydrangea), božikovina (Ilex aquifolium), rododendron (Rhododendron) i borovnica (Vaccinium myrtillus). 

Japanska dunja

Ova biljka potječe s Dalekog Istoka, iz Japan i Kine. Na našim prostorima se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka ili živa ograda. Raste u vidu trnovitog grma i može dosegnuti visinu od jednog pa sve do tri metra.

Cvjeta obično krajem zime ili početkom proljeća i najprije se javljaju cvjetovi, a tek onda listovi. Nije zahtjevna za uzgoj, samo traži malo svježije plodno tlo i sunčan položaj jer voli direktno sunce. Ne treba ju često zalijevati, a otporna je i na niske temperature te može podnijeti sušu.

Hortenzija

Hortenzija je biljka koja treba puno vode. Grm joj raste u visinu i širinu do 200 cm, a  ima više od 75 vrsta koje cvatu prekrasnim kuglastim cvjetovima. Boja im ovisi o tome kakva je kiselost tla u kojem raste. Ako su plave glavice to znači da je tlo veoma kiselo (pH 3 – 4,5) odnosno da sadrži visoki udio aluminijevih soli. Na neutralnom do alkalnog tla (do pH 7) bit će ružičasti ili crveni, dok je kod bijelih ph neutralan. 

Božikovina

Zelenika, bodika i božje drvce, još su neki od naziva za božikovinu. Spada u vazdazeleno grmlje ili nisko drvo koje može doseći visinu od 5 – 10 metara. Što se tiče samog rasta, to je iznimno spor i dugotrajan proces, pa visinu od jednog metra dosegne u periodu od tri godine. Listovi su joj debeli, tamnozelene boje i sjajni. Kod mladih biljaka vrhovi listova su bodljikavi.

Cvjeta krajem ožujka i početkom travnja, a cvjetovi su joj bijeli i jednospolni. Plodovi su koštunice, crvene boje, a ako to dopuste ptice, sazrijevaju u studenom te ostaju na granama sve do proljeća. Božikovina je poznat božićni ukras. 

Rododendron

Ovu biljkukarakterizira plitki korijen stoga ga se ne preporučuje saditi suviše duboko kao ni raskopavati tlo u blizini biljke, a odgovaraju mu prozračna mjesta koja nisu izložena direktnom suncu. Voli pH niži od 5, što znači da ga treba prihraniti s posebnim gnojivom namijenjenim kiselim biljkama.

Cvate od sredine travnja, neke vrste i sredinom ljeta, a nakon toga potrebno je ukloniti ocvale cvjetne glavice i suviše izrasle izbojke, kako bi iduće godine grm bio ponovno bogat.

Borovnica 

Grmolika biljka, ukusnog ploda, koja, ovisno o vrsti, može izrasti i do nekoliko metara u visinu. Borovnica cvjeta u svibnju i lipnju, a njeni cvjetovi su oblika malih grozdova bijele ili ružičaste boje. Lišće je duguljastog i zašiljenog oblika.

Dozrijeva od lipnja do sredine rujna. Plod je bobica promjera 5 – 10 mm, tamnoplave do crno-ljubičaste boje. Kiselost tla ovoj biljci je vrlo važan faktor.  Preporučen pH za borovnicu je između 3,4 i 6,5, dok se vrijednosti od 4 – 5,2 smatraju idealnima za njezin uzgoj.

Idealno drveće za ovu zemlju

Najpopularnije drveće koje voli ovakvu vrstu zemlje su bijela topola (Populus alba), crnika (Quercus ilex), bijela vrba (Salix alba) i oskoruša (Sorbus domestica). 

Bijela topola

Bijela topola je listopadno stablo iz porodice vrba. Raste na obalama rijeka, na vlažnim mjestima. Rasprostranjena je širom Europe, Azije i sjeverne Afrike. Kora joj je bijele boje, a može narasti do 35 metara. Dvodomna je biljka, njezini muški i ženski cvjetovi se nalaze na posebnim stablima i mogu biti crvene i zelene boje, a sakupljeni su u dlakave rese tzv. mace.  

Crnika 

Drvo crnika raste na području mediteranskih zemalja, a krase ga tamnozeleni, sjajni listovi. Ima cvjetove koji cvatu u travnju i svibnju, a pčele ih salijeću te iz njih mogu skupiti mnogo peludi. Žirevi koji su jestivi dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Bijela vrba

Ovo je stablo rasprostranjeno u srednjoj i južnoj Europi, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. To je drvo koje može narasti 20-30 metara, a grane su mu prekrivene bjelkastom korom, po čemu je i dobilo ime. Za ljekovite svrhe koristi se kora stabla i grana koja se obično sakuplja u proljeće. Sjecka se i sprema u posudu na suho i tamno mjesto kako bi se što dulje očuvala njezina ljekovitost.

Oskoruša 

Kod nas se oskoruša danas jako rijetko uzgaja i nažalost sve više izumire jer se u prirodi teško razmnožava. Cvjeta u svibnju ili lipnju, a cvjetovi su bijeli i u skupini. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, a od njih se može raditi kompot, rakija i liker. Prilagodljiva je za različita podneblja, na zapuštena i suha zemljišta, a jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti. Otporna je na sušu i niske temperature.

agroklub.com

A.Osmičić