Koronavirus je prilika za luk iz Prijedora, krompir iz Fojnice, mlijeko iz Gradačca…?

Kada domaća proizvodnja postane prioritet, kada naši farmeri budu jedini proizvođački kapaciteti, kada hranu kupujemo od susjeda/komšija poljoprivrednika, zajedno podižemo stabilnost i oslonac tom istom poljoprivredniku čiji sir, mlijeko, krompir kupujemo.

Vanredne situacije kod ljudi izazivaju paniku i strah te se automatski, blago rečeno, u čovjeku aktivira instinkt za preživljavanje. Hrana je ta koja postaje prioritet i stvaranje dodatnih rezervi, kako psiholozi kažu, aktivira osjećaj sigurnosti i spremnosti za prevazilaženje situacije.

Svjedoci smo praznih polica u marketima, nestašice pojedinih proizvoda i slično. Ipak u tome ima i nešto dobro. Blokran ili otežan transport roba, preorjentisanje proizvodnji, nestašica repromaterijala, prepreke su da se ponovo police u marketima napune stranim uvoznim proizvodima.

Može li situacija izazvana globalnom pandemijom, svakoj zemlji dati šansu za zaokret prema domaćem proizvodu?

Svaka zemlja okreće se svojim poljoprivrednim resursima

Koncept slobodne međunarodne trgovine podrazumijeva razmjenu dobara i proizvoda bez carinskih tarifa i drugih prepreka, što je sasvim opravdano i uredu. Međutim, kada država nema sopstveni sistem zaštite domaćih proizvoda onda slobodna trgovina guši male proizvođače.

Luk iz Poljske, krompir iz Mađarske, mlijeko iz Italije, riba iz Čilea, jabuke iz Kine, peciva i hljeb iz Argentine, voda iz Francuske itd. uvozni su proizvodi na koje su se milioni maraka potrošili u prethodnoj godini i nije tu ništa nelogično da se ti isti proizvodi ne mogu proizvesti u BiH, a mogu! Uvezeno 2019. godine:

  • Mlijeko – vrijednost uvoza 48 miliona KM;
  • Pavlaka – vrijednost uvoza 2,6 miliona KM;
  • Sirevi – vrijednost uvoza 100 miliona KM;
  • Ostale mliječne prerađevine – 19 miliona KM;
  • Voće i povrće – vrijednost uvoza 317 miliona KM;
  • Merkantilni krompir – 16,8 miliona KM;
  • Flaširana voda – vrijednost uvoza 125 miliona KM;
  • Pivo – vrijednost uvoza 102 miliona KM;
  • Svježe meso – vrijednost uvoza 285 miliona KM

Kako milionski minus preokrenuti u plus ili barem doći na nulu?! 

Sada kada je vandredna situacija izazvana globalnom pandemijom korona virusom, kada je protok roba i dobara otežan, zašto ne iskoristiti i preokrenuti situaciju i pri odabiru birati domaći proizvod. Tako da luk dolazi iz Prijedora, krompir iz Fojnice, mlijeko iz Gradačca, riba iz Konjica, jabuke iz Goražda i slično. Htjeli mi to ili ne, u narednom periodu svaka će se država okrenuti svojim poljoprivrednim resursima. Oni koji imaju viškove robe iste će reducirati za izvoz, oni koji nemaju razvijenu poljoprivredu tražit će svaki kvadrat zemlje za sjetvu, hrana postaje prioritet.

BiH može proizvesti dovoljno hrane, uz podršku države

Može li BiH sebi proizvesti dovoljno hrane? Onako na prvu, gledajući poljoprivredne resurse, zemljište, vodu, klimatske uslove, broj proizvođača reklo bi se da, ali samo uz pomoć održivog sistema podrške države, entiteta ili lokalne zajednice. Farmer, poljoprivrednik, iza sebe mora imati oslonac. Pred nama je period izuzetno težak za proizvođače tako da je sada taj oslonac najbitniji. Urgentne poticajne mjere za proljetnu sjetvu su prioritet.

Preko 140.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava u BiH, 13.000 proizvođača mlijeka, preko 1.000 registrovanih plasteničkih poljoprivrednih obrta, znak je da nema potrebe za bilo kakvom panikom. Domaći poljoprivrednici, farmeri, mogu u ovakvim situacijama zadovoljiti potrebe stanovništva. Uvoz se opravdava činjenicom da proizvodnja ne može podmiriti potrebe našeg tržišta.

Kada poljoprivreda u BiH postane prioritet, kada naši farmeri budu jedini proizvođački kapaciteti, kada hranu kupujemo od susjeda/komšija poljoprivrednika, zajedno podižemo stabilnost i oslonac tom istom poljoprivredniku čiji sir, mlijeko, krompir kupujemo. Stoga, neka ovogodišnja proljetna sjetva probudi još jednom svijest o važnosti domaćeg proizvoda, a trenutna vandredna situacija nam je to već pokazala

(agroklub.ba)